Tuesday, September 24, 2024

Viktorijanski ručni rad za moderne kreativke: Besplatni vintage časopisi i šeme!

Ovaj post je za sve marljive i kreativne cure koje se bave vezenjem, pletenjem, kukičanjem, etc. i furaju se na hard core vintage.

Časopis Weldon’s Practical Needlework počeo je izlaziti prije nekih 150 godina i sadržavao je detaljne upute i ilustracije za ručni rad iz viktorijanskog doba. Časopisi su naknadno izdani u nekoliko svezaka, neki od njih su kompletno skenirani i dostupni su on-line. Ja sam iskopao 3. Linkovi su niže, za slučaj da vam još nisu dopali u ruke. Eto, ako ste oduvijek htjele onaj šeširić ili korzetić sa čipkom iz te ere, izgovora više nema.

[Volume 2] [Volume 3] [Volume 10]

Fotografija za bolju vidljivost posta: Slim-Fit Undies. (Weldons Practical Needlework No. 207)


Da odgovorim na pitanje znatiželjnima, mama me zamolila da joj nađem neke šeme na netu pa me pretraga predaleko odvela.

Thursday, September 12, 2024

DNA istraživanje opovrgava teoriju "ekološkog samoubojstva" na Rapa Nuiju

Breaking news: Jared Diamond nije bio u pravu i za kolaps otočne civilizacije nije kriv suicidalni ekocid. Kolapsa prije dolaska Europljana zapravo nije ni bilo.

Rapa Nui (Veliki Rapa) ili Te Pito o Te Henua (Pupak svijeta), poznat i pod imenom kojeg su mu dodijelili kolonizatori - Uskršnji otok, najizoliranije je mjesto naseljeno ljudima. Nalazi se usred Tihog oceana, na istoku ga dijeli 3.700 km od Južne Amerike, a na zapadu 1.900 km do prvog sljedećeg naseljenog otoka (Pitcairn, slavan po tome što su ga pobunjenici sa broda Bounty odabrali za svoje utočište). 

Rapa Nui je toliko velik da se biciklom može obići u pola dana (otprilike 60 km obalne linije, površinom kao pola Korčule), a najpoznatiji je po ručno klesanim golemim kamenim statuama - Moaima.


Otok su naselili Polinežani sa zapada oko 1200 godine. 'Otkrili' su ga Nizozemci 1722 g. i tamo zatekli populaciju od 2.000 - 3.000 ljudi - i niti jedno stablo. Po uhodanim kolonizatorskim običajima, lokalnom stanovništvu su prvo prenesene bolesti na koje nisu bili imuni (male boginje), a zatim je trećina preostalog stanovništva odvedena u roblje. 1877. ih je na otoku ostalo svega 111.

Posljednja genetska istraživanja (jučer objavljena) potvrdila su da nije postojao nikakav nagli pad broja stanovnika otoka prije prvog kontakta sa Europljanima. Populacija je čitavo vrijeme blago rasla i, po svemu sudeći, lokalno stanovništvo je znalo živjeti i nakon što su izgubili i posljednje stablo na otoku. Istraživanje je također pokazalo da su se u periodu 1280 – 1495. miješali sa stanovništvom Južne Amerike, ali nije poznato jesu li plovili do tamo i nazad ili su Južnoamerikanci posjećivali njih. Obje opcije su moguće.

Izvor:
https://www.nature.com/articles/s41586-024-07881-4

Skraćena verzija:
https://www.nature.com/articles/d41586-024-02962-w

Audio:
https://www.nature.com/articles/d41586-024-02963-9